The narrator of that novel, Haya Tedeschi, concluded: The twentieth century, a century of great tidying that ends in cleansing the twentieth century, a century of cleansing, a century of erasure.ĭaša Drndić's Belladonna continues the project of combating this erasure from her IFFP prize shortlisted Trieste, the translation by Ellen Elias-Bursac of Drndić's Sonnestein.

The twentieth century as archived vast catacombs, subways of information in which researchers get lost and in the end abandon their research, catacombs which ever fewer people enter. Now the worthy winner of the 2018 Warwick Prize for Women in Translation.Īndreas Ban had read somewhere that wars are orgies of forgetfulness. 'Belladonna' je djelo u kojem se isprepliću stvarno i fikcionalno, autobiografsko i izmišljeno, a Andreas Ban je istinski junak našeg doba – on je intelektualac odbačen od društva koje pod krinkom korektnosti zatire mogućnost kritičkog mišljenja. U 'Belladonni' Daša Drndić ispituje i do krajnjih granica dovodi teme bolesti i (ne)mogućnosti življenja (i umiranja) u današnjem, potpuno dehumaniziranom svijetu i u vremenima kada su starost i bolest nešto sramotno te kada se propagiraju isključivo vječna mladost i bezgranična ljepota. te se pritom beskompromisno razračunava s najrazličitijim tabuima. U borbi s bolešću i starošću Andreas Ban je i ciničan i moćan, i dok prekapa po vlastitoj prošlosti susreće se s pričama obespravljenih, proganjanih, bespomoćnih. Andreas Ban je pisac i psiholog, nadasve intelektualac prepun empatije, no njegov se svijet već godinama urušava, a kada odlazi u bijednu mirovinu i sazna da je bolestan iznova sagledava krhotine svoga života i života svojih prijatelja.

Belladonna dasa drndic